HRVATSKI MUZEJ TURIZMADIGITALNE ZBIRKE

Među najstarijim zgradama u Opatiji, vila Angiolina najljepša je opatijska rezidencijalna vila, paladijevskoga tipa s historicističkim arhitekturalnim oblikovanjem neorenesansnog vokabulara. Okružena je parkom, odnosno glasovitim arboretumom koji je značajan primjer hortikulturne parkovne baštine. Građevina je simetrična s monumentalnim stepenište, s morske strane ispred kojeg je centralni dio parka s cvjetnom rotondom.
Vila s pripadajućim parkom simbol je Opatije. Podigla ju je obitelj Scarpa iz Rijeke (bogati brodovlasnici i trgovci) na mjestu gdje se ranije nalazila skromna kuća pomorca Matije Justija Katičića (spominje se 1837. godine). Obitelj Scarpa bila je poznata po gostoljubivosti, pa su vila i izuzetan opatijski ambijent privlačili goste iz Rijeke, prolaznike i namjernike. Od obitelji Scarpa vilu je 1875. godine kupio grof Viktor Chorinsky u čijem je vlasništvu bila sedam godina, kada ju je prodao Društvu južnih željeznica koje je započelo s investicijskim ulaganjem u Opatiju. Godine 1910. prodali su vilu Dioničkom društvu svratišta i lječilišnih zavoda Opatija u Beču, a zatim ga koristi Lječilišno povjerenstvo Opatije, te za vrijeme talijanske uprave Azienda Autonoma di Soggiorno, a nakon Drugog svjetskog rata Turističko-ugostiteljska komora za kotar Rijeka, pododbor Opatija, Turističko društvo i Turistički biro Opatija, Čitaonica i biblioteka Viktor Car Emin, zatim Pozornica Opatija, Villa Angiolina d.o.o., Festival Opatija. Od 2007. godine u vili Angiolini nalazi se Hrvatski muzej turizma.

***
Abbazia. Angiolina Platz.
Opatija. Park Angiolina.
neutvrđeni autor
1906. g.

dopisnica, ilustrirana
papir; svjetlotisak
9 x 14 cm
HMT-7

Obalno šetalište Franje Josipa I, popularni lungomare, proteže se od Voloskog kroz Opatiju, Iku, Ičiće, do Lovrana u duljini od 12 kilometara.

Izgrađeno je na poticaj Austrijskog turističkog kluba (Österreichisches Touristenclub) odnosno njegove opatijske sekcije osnovane 1885. na inicijativu tadašnjeg čelnika Kluba, Antona Silberhubera, te Društva za poljepšanje lječilišta Opatija (Verschönerungs - Verein des Curortes Abbazia) s Juliusom Glaxom na čelu.

Godine 1889., kada je Opatija službeno proglašena lječilišnim mjestom, izgrađena je šetnica koja vodi od Voloskog do Slatine, dok je južni dio, od Opatije do Lovrana, dovršen 1911. godine.

***
Abbazia. Nordstrand.
Opatija. Sjeverni dio obalne šetnice.
Tomasić & Co., R.E.C.A.; Opatija
1912. g.

razglednica
papir; svjetlotisak, trobojna litografija
8,8 x 13,8 cm
HMT-10

S razvojem kupališnog turizma na istočnoj obali Jadrana, u drugoj polovici 19. stoljeća duž obale niču kupališne građevine - drveni ili betonski objekti čija je svrha bila olakšati ulazak u more na stjenovitim dijelovima obale te omogućiti prostore (kabine) za presvlačenje, kao i različite druge sadržaje zahtjevnoj europskoj klijenteli.

Planiranje i izgradnja kupališnih građevina u turističkim mjestima usko su pak povezani s razvojem znanstveno-medicinskih istraživanja o ljekovitosti mora. Naime, kupanje u moru krajem 19. st. propisivalo se „na recept“ kao metoda liječenja pojedinih bolesti, najčešće srčanih i respiratornih oboljenja, ali i brojnih drugih tegoba.

Kupalište Angiolina prva je javna kupališna građevina većih dimenzija u Opatiji, čiji su investitori Društvo Južnih željeznica. Kupalište uključuje hidropatski zavod i kupalište za kupanje u otvorenome moru, koje je za javnost otvoreno 20. srpnja 1884.

***
Angiolina Seebad
Kupalište Angiolina
Mehner & Maas; Leipzig
oko 1900. g.

dopisnica, ilustrirana
papir; kromolitografija
9,1 x 13,8 cm
HMT-14

Objekt je sagradilo dioničko društvo „Quarnero“ iz Beča 1900. Prvotno je bio slastičarnica pod nazivom „Gerbaud“, a zatim „Glacier“. Svakoga jutra u tada omiljenu opastijsku slastičarnicu ekspresnim su vlakom stizale svježe torte iz Beča i Budimpešte.

Godinen 1930. objekt postaje izložbeni paviljon u vlasništvu Općine Opatija (današnjeg Grada Opatije) s kontinuiranom izložbenom djelatnošću do danas.

Umjetnički paviljon „Juraj Šporer“ nalazi se na morskoj obali uz župnu crkvu Sv. Jakova, neposredno uz obalnu šetnicu (popularni lungomare). Građevina je longitudinalna, asimetrična i ima polukružni ulazni trijem sa stupovima. Krovište je ravno i oblikovano kao terasa. Pročelje je ukrašeno štukaturnim frizovima i medaljonima. Ispred južnog pročelja, iznad obalne šetnice nalazi se terasa.

***
Abbazia. Pavillon Glacier
Opatija, paviljon Glacier
neutvrđeni autor
oko 1926. g.

razglednica
papir; tisak
13,65 x 8,7 cm
HMT-18

Objekt se prvi put spominje 1875. kao gospodarska zgrada obitelji Scarpa, vlasnika obližnje vile Angioline. Za obožavatelje prirode, za jedan romantičarski par, kakav su – po modi vremena – bili Paolo Scarpa i njegova supruga Marija von Bruck, nije bilo neobično da na svom imanju imaju kolibicu u kojoj je posluga pripravljala domaće mliječne proizvode.

Nakon adaptacije 1884. koliba postaje pansion, početkom 20. stoljeća ovdje je glazbena soba (Musikzimmer) za opatijske goste, a za talijanske uprave objekt postaje vrtlarska kuća (casa del giardiniere).

Nakon Drugog svjetskog rata ovdje su bili uredi poduzeća koja skrbe za opatijske parkove, sve do 2013. kada Švicarska kuća postaje dio Hrvatskog muzeja turizma.

***
Schweizerhaus.
Švicarska kuća.
J. B. Rottmayer, Opatija
1883. g.

fotografija
21,6 x 28,7 cm
HMT-1182/9

Madonina je kip kojeg je obitelj Kesselstatt dala postaviti u spomen na tragično preminulog sina. Naime, grof Arthur Kesselstadt tragično je izgubio život u proljetnoj oluji 1891. godine u moru ispred Opatije. Shrvana boli, grofova obitelj postavila je na stijenu uz more skulpturu “Madonna del Mare” da bdije nad njegovom dušom.

Skulptura je djelo kipara Hansa Rathauskog iz Graza. Stajala je na hridi uz obalnu šetnicu, međutim 50-tih godina 20.st. tijekom jake oluje skulptura je srušena u more. Na njezino je mjesto postavljena statua Djevojke s galebom.

Danas se pozlaćena replika Madonine nalazi pored crkve sv. Jakova, a restaurirani original se čuva u Hrvatskom muzeju turizma.

***
Madonina, Opatija
Ivan Letiš; Opatija
1920. g.

fotografija na kartonu
21,9 x 27,8 cm
HMT-1409

Casino Rosalia smjestio u istoimenoj vili Rosalia. Vila je smještena je uz glavnu cestu i okružena je velikim parkom. Sagrađena je 1896. za groficu Henkel Dannemark iz Pressburga. Ime je dobila po svetici kojoj je bila posvećena nekadašnja kućna kapela. Godine 1922. vilu kupuje poznati češki virtuoz Jan Kubelik, koji u njoj živi do 1930. godine. Vila je primjer luksuzne gradnje, tipične za period kraja 19. stoljeća kada je austrijska aristokracija postavljala standarde koji su Opatiju krojili kao ekskluzivno turističko mjesto.

Vila Rosalia postala je Casino Rosalia 1963 godine – bila je to prva kockarnica otvorena u Istočnoj Europi.

***
Otvorenje Casina Rosalia, Opatija
neutvrđeni autor
1963. g.

fotografija
30 x 40 cm
HMT-3868

Lepeza izrađena od tankog drva (furnir). Sastavljena od 14 latica i dvije deblje krajnje, koje ih zatvaraju kada se složi. Latice lepeze u gornjem dijelu perforirane i polukružno zaobljene. Međusobno povezane platnenom trakom ispod perforacija. Na donjem dijelu spojene metalnim ovalnim prstenom, učvršćenim kružnim pločicama bijele boje s obje strane.

U sredini lepeze prikazi hotela i lječilišnog salona, c/b tiskom na ovalnom papiriću različitog promjera 5,5, 6, 7 cm. Po tri sa svake strane - na jednoj strani tri opatijska hotela, na drugoj tri austrijska. Nazivi hotela na talijanskom jeziku. Opatijski hoteli: Hotel Quarnero Majestic, Hotel Regina Majestic, Grand Hotel Laurana. Austrijski hoteli:K ursalon der Stadt Wien, Parkhotel Schonbrunn, Schlosshotel Kobenzl. Na zaštitnim, debljim, krajnjim laticama također nazivi hotela pisani zlatotiskom.

***
Lepeza s motivima hotela
Hans Hübner
oko 1925. g.

lepeza (modni pribor)
drvo, papir, platno, metal; zlatotisak, tisak
16,5 x 28 cm
HMT-1820

Razvojem prometne infrastrukture sredinom 19. stoljeća (izgradnja željezničkih pruga te uvođenje parobrodaskih linija) putovanja postaju sigurnija, udobnija i dostupnija širem krugu ljudi. Počinje razvoj turizma, nove gospodarske djelatnosti, koja će promijeniti tradicionalne obrasce života na hrvatskom prosturu.

U tom periodu u turistička mjesta dolazili su uvaženi gosti koji su predstavljali visoko društvo svog vremena. Sadržaj prtljage bio je određen statusom vlasnika i količinom predmeta koje je trebalo prenijeti od mjesta boravka do turističkog odredišta. Obzirom da je boravak trajao po nekoliko tjedana, a očekivani društveni događaji i status zahtijevali prikladan izgled, pretpostavljamo da su na put išla 'brda' prtljage. Vanjski izgled i kvaliteta kofera, sanduka, kutija, putnih torbi i drugog predstavljao je svojevrsnu vizit-kartu vlasnika. Nekoliko je proizvođača putne prtljage moglo jamčiti kvalitetu izrade i dizajna za profinjenu turističku klijentelu koja je dolazila u Opatiju, a i drugdje. Putnici koji su dolazili iz Francuske i Velike Britanije, uglavnom su koristili prtljagu tvrtke Louis Vuitton, no i pariške tvrtke Goyard, Hermes ili Moynat bile su dovoljno dobre. Nijemci su davali prednost putnim kovčezima tvrtke Moritz-Mädler, a „domaća“ klijentela iz Beča i Budimpešte preferirala je prtljagu M. Würzel i sinovi iz Beča, koja je bila dovoljno kvalitetna da si je mogla nadjenuti naslov Hoflieferant (snabdjevač Dvora). Ako je proizvođač na prtljazi utisnuo i monogram vlasnika, portiri i nosači mogli su očekivati kraljevsku napojnicu.

***
Putni kovčeg
neutvrđeni autor
početak 20. st.

kovčeg
koža, metal, karton
43,5 x 70 x 21,5 cm
HMT-4415

Početke turizma u kontinentalnim hrvatskim krajevima bilježimo tijekom 18. stoljeća, kada započinje izgradnja toplica. Tada se počinju uređivati Varaždinske, Tuheljske, Stubičke, Krapinske, Sutinske i Daruvarske toplice, te lječilišta Topusko i Lipik.

Kaptiraju se vrela, podižu se mnoge lječilišne zgrade, kupke, hoteli, uređuju perivoji, šetnice te izgrađuje komunalna infrastruktura.

Već sredinom 19. stoljeća Topusko postaje jedno od najpoznatijih lječilišnih mjesta Habsburške Monarhije, a 1895. i 1896. godine dobiva međunarodno priznanje kao najbolje kupališno mjesto.

Za Topusko su posebno zanimljive cretne naslage treseta – ljekovitog blata koje se primjenjuje u blatnim kupkama.

***
Vaza s natpisom Bad Topusko
neutvrđeni autor
početak 20. st.

vaza
bezbojno staklo; lijevanje, brušenje, urezivanje
11 x 7 cm
HMT-2801

Nakon Prvog svjetskog rata i turistička djelatnost prolazi kroz velike promjene, koje su uvelike bile uvjetovane promjenom stila života koje je zahvatilo svijet tijekom 1920-ih.

Elitni gosti iz aristokratskih krugova nisu više jedini posjetitelji turističkih odredišta. Nova građanska klasa sve je brojnija, a odmori se i putovanja demokratiziraju te sve više prestaju biti povlastice povlaštenih klasa, već u njima uvelike participiraju i pripadnici ostalih društvenih slojeva.

Jedna je turistička aktivnost dobila silni zamah - izletništvo. Lokalno je stanovništvo, pogotovo iz gradskih sredina, prihvatilo europsku modu odlaska u prirodu, barem u vrijeme nedjeljnog odmora. Zahvaljujući prije svega izletnicima, turizam u Gorskom kotaru počeo se intenzivnije razvijati upravo u razdoblju između dva rata, potpomognut kvalitetnom željezničkom vezom s dva važna izvorišta posjetitelja, Rijekom i Zagrebom. Godine 1924. izgrađen je prvi hotel u Gorskom kotaru - Tomislav u Delnicama. Posjetitelji dolaze zbog ljepote krajolika i mogućnosti da zimi skijaju ili se rekreiraju na neki drugi način.

***
Gorski kotar
Pavao Gavranić
1935. g.

plakat, turistički
karton; litografija
33,2 x 21,5 cm
HMT-1515

Nakon Prvog svjetskog rata, nestankom Austro-Ugarske Monarhije dio je hrvatskog teritorija 1920. godine Rapallskim ugovorom pripao Italiji (Opatija sa širom rivijerom, Cres, Lošinj, Zadar, cijela Istra te Lastovo i Palagruža). Ti važni turistički prostori postali su izravna konkurencija hrvatskim turističkim odredištima unutar novonastalog Kraljevstva SHS (Crikvenica, Novi, Krk, Rab, Split, Hvar, Dubrovnik, Makarska). Razvitak će im ipak ići u istom smjeru – vrijeme klimatskih lječilišta i zdravstvenim razlozima motiviranih odlazaka na odmor na svom je zalazu, a turizam poprima novo lice, postaje ljetni, rekreativni, kupališni turizam, koji pomalo utire put onome što će u drugoj polovici 20. stoljeća biti nazvano masovnim turizmom.

U turistička odredišta gosti pretežno putuju tijekom ljetnih mjeseci želeći provesti odmor kupajući se i sunčajući, ali i baveći se različitim sportskim aktivnostima. Rekreativno je bavljenje sportom postalo imperativom razdoblja, i to kao još jedan oblik zabave u slobodno vrijeme povezan s boravkom u prirodi i potrebom za oblikovanje zdravog tijela. Do 1930-ih klasičan je motiv na reklamnim prospektima jadranskih turističkih odredišta vitka mlada žena u pripijenom kupaćem kostimu koji prati linije njezina tijela i koji joj omogućuje da se bez ograničenja bavi nekom od sportskih aktivnosti na moru.

***
Abbazia
Opatija
Pizzi & Pizio; Milano
4. des. 20. st.

brošura
papir; tisak
18 x 12 cm
HMT-2318